Krenuli smo oko 8 sati i 15 minuta, te smo nakon otprilike sat i pol ugodne vožnje sretno stigli na cilj. Na parkiralištu ispred dvorca prvo smo se malo okrijepili sa sendvičima i sokovima, a onda smo krenuli u samo istraživanje dvorca.

Najprije smo malo razgledali njegovu okolicu i samu vanjštinu dvorca, a onda smo se zaputili u istraživanje njegove unutrašnjosti, vrativši se daleko u prošlost, u doba kneževa, grofova i kraljeva.

Ja osobno ostala sam zadivljena samim interijerom dvorca, njegovim brojnim, prostranim i visokim sobama, starim i masivnim namještajem, velikim ogledalima, ogromnim portretima kneževa, grofova i grofica, dok je na naše male Mambiće najveći dojam, čini se, ostavila soba ispunjena oružjem - sa kopljima, puškama, topovima, viteškim oklopima….

U samom dvorcu postoji i mala kapelica, gdje smo se i pomolili, a na samom kraju razgledali smo i kuhinju dvorca u kojoj su se nekada davno vjerojatno spremala veličanstvena jela.
U dvorištu dvorca postoji i veliki bunar, gdje su naši Mambići bacili novčiće za sreću i zaželjeli želje.

Nakon izlaska iz dvorca, prošetali smo se kratko uz samo jezero, gdje su se Mambići malo poigrali, unatoč hladnoći koja njima nije ni najmanje smetala.

Na povratku smo otišli na pizzu u jedan restoran u centru Ivanca, što je za Mambiće bio skoro i najbolji dio izleta. Papale su se svakakve pizze, pili sokići, a kad smo već bili puni svega krenuli smo prema doma.

No ipak prije nego smo napustili Ivanec, posjetili smo još i našu tetu Tinu, dr. na hitnoj, koja je naše najmlađe počastila sa bombonima i lizalicama, dok  im je striček šofer još pokazao kakav zvuk ima sirena vozila hitne pomoći i kako mu svijetle i rotiraju svjetla.

Nakon toga krenuli smo kućama, prepuni dojmova i u iščekivanju slijedeće pustolovine.

Ove su se nedjelje 20. studenog 2011. godine na starome mjestu i u standardnom sastavu ispred kafića Prestige okupili članovi našeg Junior Team-a PK Chrne Mambe, Mambići i Mambice iz obitelji Bosilj, Degač, Horvat, Međeral i Žugec te zajedno sa svojim roditeljima krenuli u još jednu novu avanturu.

Za svoje odredište ovoga smo puta odabrali dvorac Trakošćan...

 

Krenuli smo oko 8 sati i 15 minuta, te smo nakon otprilike sat i pol ugodne vožnje sretno stigli na cilj. Na parkiralištu ispred dvorca prvo smo se malo okrijepili sa sendvičima i sokovima, a onda smo krenuli u samo istraživanje dvorca.

 

Najprije smo malo razgledali njegovu okolicu i samu vanjštinu dvorca, a onda smo se zaputili u istraživanje njegove unutrašnjosti, vrativši se daleko u prošlost, u doba kneževa, grofova i kraljeva.

 

Ja osobno ostala sam zadivljena samim interijerom dvorca, njegovim brojnim, prostranim i visokim sobama, starim i masivnim namještajem, velikim ogledalima, ogromnim portretima kneževa, grofova i grofica, dok je na naše male Mambiće najveći dojam, čini se, ostavila soba ispunjena oružjem - sa kopljima, puškama, topovima, viteškim oklopima….

 

U samom dvorcu postoji i mala kapelica, gdje smo se i pomolili, a na samom kraju razgledali smo i kuhinju dvorca u kojoj su se nekada davno vjerojatno spremala veličanstvena jela.

U dvorištu dvorca postoji i veliki bunar, gdje su naši Mambići bacili novčiće za sreću i zaželjeli želje.

 

Nakon izlaska iz dvorca, prošetali smo se kratko uz samo jezero, gdje su se Mambići malo poigrali, unatoč hladnoći koja njima nije ni najmanje smetala.

 

Na povratku smo otišli na pizzu u jedan restoran u centru Ivanca, što je za Mambiće bio skoro i najbolji dio izleta. Papale su se svakakve pizze, pili sokići, a kad smo već bili puni svega krenuli smo prema doma.

 

No ipak prije nego smo napustili Ivanec, posjetili smo još i našu tetu Tinu, dr. na hitnoj, koja je naše najmlađe počastila sa bombonima i lizalicama, dok im je striček šofer još pokazao kakav zvuk ima sirena vozila hitne pomoći i kako mu svijetle i rotiraju svjetla.

 

Nakon toga krenuli smo kućama, prepuni dojmova i u iščekivanju slijedeće pustolovine.